Redovni večernji program započeo je u 20 sati međunarodnim gostovanjem Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži iz Širokog Brijega (Bosna i Hercegovina) s predstavom Fra Didak – sebet nas i naše dice (napomena: riječ sebet znači zbog, radi). Predstava govori o liku i djelu hercegovačkog velikana fra DidakaBuntića (koji je zbog svojih dobrih djela u narodu prozvan ocem Hercegovine), s posebno ističe njegove zasluge za hercegovački narod u vrijeme velike gladi u doba Prvog svjetskog rata. Fra Didak je, naime, osigurao da se 17 000 gladne hercegovačke djece preveze u Slavoniju, Baranju i Srijem te da se smjesti u udomiteljske obitelji koje bi se za njih brinule dok ne prođe glad i rat. Mnoštvo te djece je i ostalo u Slavoniji te je zapravo zato puno ljudi u Slavoniji hercegovačkoga podrijetla.

Fra Didak Buntić je puno učinio i za opismenjavanje hercegovačkih seljaka te je posebno inzistirao da čitati i pisati nauče i djevojčice i žene. Upućivao je seljake i u naprednije metode u poljodjelstvu i voćarstvu te je radio na melioraciji i izgradnji putova. Bio je profesor u širokobriješkoj gimnaziji te kasnije i ravnatelj, a vodio je i gradnju crkve u Širokom Brijegu. Tri godine prije smrti imenovan je Provincijalom hercegovačkih franjevaca.

Predstavu je pratila krcata Dvorana svetoga Franje te pojedine dijelove pratila i odobravala snažnim pljeskom. U predstavi su pomiješani pripovjedni, glumački dijelovi i pjevanje uz pratnju gitare. U pripovjednima se govori o životu i zaslugama fra Didaka dok glumački prikazuju scene uglavnom vezane uz glad i put djece u Slavoniju. U predstavi glume odrasli i djeca svih generacija tako da je ansambl predstave jako velik. Predstavu je režirala profesorica hrvatskog iz širokobriješke gimnazije i članica Franjevačkog svjetovnog reda Mirela Lovrić, a na poticaj duhovnika FSR i FRAME iz Širokoga Brijega fra Dane. Nakon predstave je publika, osim o nastanku predstave mogla čuti nešto općenito o Franjevačkom svjetovnom redu i Franjevačkog mladeži od njihovih Ministara.

Nakon pauze, publika je imala priliku vidjeti koreodramu kazališne skupine Koreos čiji su članovi učenici Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića iz Osijeka. Njihov voditelj i koreograf je Igor Grubišić, ujedno i njihov profesor vjeronauka u školi.  Specifičnost skupine Koreos je stvaranje dvadesetominutnih koreodrama. Koreodrama je scenski oblik koji ima jasnu priču i jasne likove prepoznatljive publici (poput drame), no izvodi se pokretom i plesom bez riječi.

Koreos nam je ove godine prikazao koreodramu Moja smrt. Priča govori o sretnoj obitelji s troje djece čija je sreća pomućena bolešću i smrću brižne i dobre majke. Nakon majčine smrti, pod utjecajem demonskih sila otac se prepušta očaju dok djeca sumnjaju u sebe, svoje sposobnosti i smisao života. Majka koja sve to gleda s neba uz pristanak Boga odlučuje intervenirati te vraća svojoj obitelji vjeru u sebe i u život.

Mladi glumci iz Koreosa uvjerljivo su i s puno emocija odigrali ovu priču te su bili jednako uspješni i u plesnom i u glumačkom izričaju. Ostaje nada da će se barem neki od njih odlučiti otisnuti u profesionalne glumačke i plesačke vode. 

 

Ozana Iveković