Razgovor vodila: Margareta Jozinović

Razgovarali smo s redateljicom predstave Druga šansa, Ružicom Kavali. Tom smo predstavom, u izvedbi Apostola ljubavi iz Slavonskoga Broda, zatvorili Treći festival kršćanskog kazališta. Predstava koja ne ostavlja ravnodušnim ni najtvrđe srce, poticaj je za svjedočenje pojedinca u svakodnevnici. Ona svakoga ostavlja u sudnici sa svojom savjesti i time daje priliku da kroz aktualiziranu situaciju projedinac promišlja o svojim djelima, ali i o Bogu ispred kojega se nalazi i njemu dolazi. Naizgled predvidljiva priča ipak iznenađuje!!!!

• kada te vodi Duh Sveti puno toga se mijenja!!!!! –

Odakle ideja za predstavom „Druga šansa“?

Naime, predhodno sam se molila Gospodinu da mi providi sljedeći scenarij koji ćemo moći kroz cijelu godinu  moći prikazivati jer mi smo zajednica vjernika koja ima nastupe po župama, ne samo u Slavonskom Brodu, već i u okolici. Naravno, to su bile „10 Božjih zapovjedi“ ali pitala sam se kako ih približiti na način kako ljudi danas žive po njima? Kako sam ja osoba koja opominje i širok krug ljudi poznajem, u razgovorima sa njima sam uvidjela problematiku. Shvatila sam da život koji žive, a ( i ja sama zajedno sa njima), vodi u propast jer grijeh je prisutan i on odvaja čovjeka od Bog. Tako došao poticaj za predstavu „Druga šansa“.

Sigurno su se prilikom stvaranja ove predstave događala različita svjedočanstva vaših glumaca? Kako su se osobe prilagođavale ulogama koje su dobivale, naročito one veće uloge?

Moram priznati da dok smo uvježbavali ovaj scenarij da su se sami Apostoli mijenjali i svjedočili situacije koje su prolazili i koje su u svom življenju doživili. Bilo je tu puno toga, a moram vam reći da je svatko od njih prošao  i prolazi teško životno razdoblje. Tako imamo one koji imaju karcinom, rastavu braka ili proces rastave još traje, probleme sa djecom i sl. Za jedan par smo molili duže vrijeme za dar djeteta i Bogu hvala imamo Petra, a i drugo dolazi za koji dan. U našoj je zajednici i obitelj, koja nije mogla prežaliti i prebroditi smrt sina koji je već dvadesetak godina mrtav, uz mnoge nesamostalnosti i nezaposlenosti još je puno toga, a izdvojila bih svjedočanstvo našega Valentina Mažara koji nastupa u ulozi Isusa.

Što mislite o festivalu kršćanskog kazališta i kolika je njegova važnost u ovoj zemlji?

Za festival kršćanskog kazališta mogu reći da smo svi Apostoli, uključujući i mene oduševljeni i držimo da je izuzetno važan. Ljudima treba Boga i u kazalištu jer  svjedočimo da se bogohuljenje uvuklo i u kazalište a to nikako ne smijemo dopustiti. Boga treba na svim mjestima svjedočiti i donositi Božju riječ. I sama sam htjela da kazalište uđe u prostor crkve i na tako jednostavan način prikazati kako Bog ljubi i da je Njegova ljubav svakome dana. Želim da festival ide dalje uz Božju pomoć i Njegovu providnost. Potrebna je evangelizacija na svakom mjestu i svakoj osobi, a u kazalištu posebno jer upravo u njemu se predstavljaju ružne stvari i čovjeka obmanjuju i vode na pogrešan put, što smo nedavno vidjeli. Sretni smo svi što smo bili dio festivala i nadamo se, ako Bog da, da ćemo se opet vidjeti.

Koju poruku želite poslati predstavom?

Našom predstavom želimo potaknuti ljude da se zapitaju: „Kakav sam ja kršćanin? Kakav je moj život i kuda moj život vodi? Gdje je Bog i tko je On u mom životu???“

Na kraju, donosimo svjedočanstvo Valentina Mažara, koji nastupa u ulozi Isusa.

Zovem se Valentin Mažar, župljanin sam župe sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu. Imam 26 godina i zaposlen sam. Od malena sam odgojen u katoličkom duhu, treće sam dijete u sedmeročlanoj obitelji. Mama, najmlađa sestra i ja smo dosta aktivni u župi. Ministrant sam bio do nedavno. Kroz djetinstvo, a posebno nedavno kako nam se promjenio župnik, prijatelji, poznanici, pa čak i neki svećenici su mi govorili kako bih trebao postati svećenik, no ja o tome nisam razmišljao. Možda je tome doprinijelo i to što nisam imao djevojke i puno sam vremena sam boravio u crkvi. Bio sam tih, povučen i samozatajan. Kada su sa mnom razgovarali, morali su mi izvlačiti riječi, a nisam imao hrabrosti upuštati se u razgovore s nepoznatom osobom. No, uslijedio je obrat u mojoj životnoj priči. Dok sam bio u blagoslovu kuća sa župnikom u siječnju 2014. godine, primio sam poziv od gospođe Ružice, koju do tada i nisam poznavao il sam je možda  jednom vidio u prolazu. Pitala me bih li ja htio glumiti u jednom igrokazu. Par minuta mi je objašnjavala kako bi to trebalo izgledati i ja sam pristao, iiako ni sam nisam bio svjestan da je to glavna uloga – Isus. I tako su krenule probe i druženja, upoznavanja sa novim prijateljima – Apostolima Ljubavi. Tu je krenula moja promjena i čišćenje. Na nastupima sam osjećao mir. Često sam padao u svojim slabostima i razmišljao sam odustati, no On je želio da ostanem. Nekad me tako bilo stid što imam takvu ulogu, a ja sam se ponašao kao da je to kazalište, samo odglumiš i vratiš se nazad svojim navikama. Smiješno mi bude kada mi kažu da sam dobro odglumio, a samo sam dopustio da On svjedoči kroz mene. Od Božića 2016. g. Bog mi je darovao još jednu milost, sadašnju djevojku s kojom hodim u predbračnoj čistoći. U ove tri i pol godine kroz Apostole ljubavi moja osobnost je potpuno promijenjena jer kada te vodi Duh Sveti puno toga se mijenja. Iz dana u dan se mijenjam i bez Boga to ništa ne bi bilo moguće. Tolike milosti sam primio i radujem se hodu s Njime. Bog vas blagoslovio!