Svetica u tami
SUBOTA 3. lipnja 2017. Centar za kulturu Trešnjevka
Venko Andonovski
SVETICA U TAMI,
život Majke Terezije
Centar za kulturu Trešnjevka i Udruga za dramski odgoj mladih Dom
Režija:
Ivana Peroš
Dramaturgija:
Željka Turčinović
Prijevod:
Borislav Pavlovski
Kostimografija:
Doris Kristić
Glazba:
Anoushka Shankar i Igor Savin
Oblikovanje svjetla:
Saša Mondecar
Fotografije i video:
Ivan Šurina
Glumci:
Majka Terezija – Kostandinka Velkovska. Gondže Bojadžiu, Djevojka, Sestra Agneza – Mia Krajcar. Nadbiskup Perier, Otac van Exem – Velimir Čokljat. Prosjak, Lazar, Hindus – Ilir Tafa/ Šiško Horvat Majcan. Drana, majka – Ljiljana Čokljat. Pripovjedač – Dubravko Sidor.
Video isječci:
Riječ autora:
Dramski tekst o Majci Tereziji napisao sam nakon što je u Skoplju sagrađen njezin spomen-dom; znao sam, prije toga, samo da je rođena u Skoplju i da je većinu svoga života provela u Kalkuti pomažući sirotinji i bolesnima. Prolazio sam svakoga dana pokraj mjesta gdje je nekad bila njena kuća i svakog bih dana, točno na tom obilježenom mjestu, ugledao jednog čovjeka, prosjaka, koji je u ruci držao knjigu o njoj.
Jednoga dana, dok sam prolazio uobičajenom „rutom“ prema svom Fakultetu, prosjaka nije bilo. Na mjestu gdje je stajala kuća Gondže Bojadžiu, stajala je samo knjiga o Majci Terezi. Prišao sam, sagnuo se i uzeo knjigu, jer je bilo očito da ona više nikome nije bila potrebna. Pročitao sam je, zatim samo pročitao još nekoliko knjiga, i napokon sam počeo pisati.
Vrlo dobro znam kada pišem ja, a kada mi netko diktira; kada mi netko diktira, završim komad u jednom dahu. Takav je bio slučaj s ovom dramom. Osobno ne volim mistifikacije oko nastanka umjetničkih djela, ali volim istinu, i ovaj je put moram priopćiti – kazališni komad o Majci Terezi nastao je za samo tri dana, s malim predasima u pisanju.
Ne znam što kritičari misle o drami i o njenim umjetničkim vrijednostima jer je komad imao samo jednu izvedbu u Skoplju, s ad-hoc kazališnom skupinom, u povodu obljetnice rođenja Majke Tereze. Nitko nije ništa napisao, i to je dobro, ako se ima na umu to što je Majka Terezija mislila o sebi; zvala je sebe, pred Bogom „Tvoje maleno ništa“ i „olovčica u Tvojoj ruci“. Prodala je skupocjeni automobil koji joj je darovao predsjednik svjetske velesile da bi otvorila bolnicu za siromašne. Naravno, znajući sve to, besmisleno je očekivati da će netko udarati u kritičke talambase u povodu kazališne predstave posvećene njoj; to bi bilo i neukusno, jer se niti autor, niti redatelj, niti glumci ne mogu postaviti ispred svetice kojoj je djelo posvećeno.
Zato, držim da je ovaj komad samo moj mali ulog u blagajnu Kristovu, samo mali zračak svjetlosti za život koji zaslužuje tisuću i tisuću stranica, a ja sam se morao zadovoljiti tek nizom sličica iz njezinog prebogatog života, u kome je glavna maksima bila: „Nije bogat onaj koji puno ima, već onaj koji ništa ne treba“. I još: „Život je prekratak da bismo sijali doline zla, ali dovoljno dugačak da bismo posijali zrno dobrote“.
To je zrno Majke Terezije. Ja sam ga samo pokušao prenijeti na kazališnu scenu. Mislim da je to odlično tlo za plodove dobrih namjera i dobrih ljudi. Ako sam uspio, u redu; ako nisam, neka mi bude oprošteno!
O autoru:
Venko Andonovski makedonski je prozaik, dramski pisac, esejist, kritičar, novinar, filolog, književni teoretičar i prevoditelj. Profesor je makedonske i hrvatske književnosti te naratologije i kulturologije na Filološkom fakultetu u Skopju. Objavio je jednu zbirku novela (Freske i groteske), četiri romana (Azbuka za neposlušne, Pupak svijeta, Vještica i Matematičareva kći) i dramske tekstove Granica (2008.), Olovo na jastuku (2010.), Genetika pasa /Gospoda GlembaevSki/ (2011.) i crna komedija Za svakoga ima po jedna (2012.). Jedan je od najnagrađivanijih, najčitanijih, najprodavanijih i najprevođenijih makedonskih pisaca svih vremena. Romanom Pupak svijeta iz 2000. postao je prvi i zasad jedini makedonski dobitnik međunarodne nagrade Balkanika, a u Makedoniji je osvojio sva književna priznanja. Spomenuti roman, kao i roman Vještica iz 2007., najprodavaniji su romani u novijoj povijesti Makedonije a Vještica uskoro izlazi u francuskoj s popratnim tekstom Milana Kundere. Njegove su drame vrlo popularne i prevedene na desetak različitih jezika izvode se na pozornicama diljem svijeta. Autor je kratkih priča, književnih studija i filmskih scenarija.
Na hrvatskom jeziku objavljeni su mu studija Matoševa zvona (2005.), roman Pupak svijetai novela Odaja za dušu (u antologiji Gospodari labirinta, 1998.). Drama Pobuna u staračkom domu objavljena je u antologiji Nova makedonska drama, 2000. a 2015 DHK mu je objavio knjigu sa spomenute četiri drame pod nazivom Genetika pasa.
Kontakti: Želimir Ciglar tnt@cekate.hr, Kostadinka Velkovska kostadinka.velkovska@gmail.com; Venko Andonovski venko999lit@gmail.com
Iz kritika:
Nakon sarajevske praizvedbe 19.06.2014.:
Predstava je doživjela prave ovacije publike koja je više od deset minuta pljeskala i pozdravljala glumce. “Ovo je apsolutno jedna ozbiljna predstava koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Glumica je to izvanredno prezentirala i mislim da se to vidjelo po atmosferi.”, istaknuo je prof. dr. Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak. (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=44648Vijesti)
Nakon zagrebačke premijere 22. listopada 2016. u Centru za kulturu Trešnjevka Denis Derk Večernji list:
Autor teksta Andonovski u svojoj “Svetici u tami” nije želio samo odati počast velikoj samaritanki uz poučne i dirljive epizode iz njenog života, nego je htio i poniknuti u redovničino srce, propitati njene eventualne, ljudske dileme i sumnje, pretvorivši se i u njenog strogog ispovjednika. I dok kazališna publika često nestrpljivo čeka kraj predstave grabeći prema izlazu, publika zagrebačke izvedbe “Svetice u tami” nevoljko je izlazila iz trešnjevačkog Cekatea, kao da je očekivala još koju scenu više.
https://www.vecernji.hr/kultura/kostadinka-velkovska-kao-reinkarnirana-majka-tereza-1125257
Olga Vujović, kritikaz:
Valja reći, da je Kostadinka Velkovska izuzetno nadahnuto odglumila lik majke Tereze – lice joj se vizualno gotovo poistovjetilo s njenim, a povjerovali smo njezinom dubokom religioznom izričaju. http://kritikaz.com/vijesti/Kritike/26426/U_meni_ne_%C5%BEivim_ja,_nego_On.
Sanja Nikčević „Kazalište bez maske“, Radio Marija 3.11.2016.
Komentar selektora:
Život Majke Terezije je inspiracija i uzor. Uzor jer pokazuje kako je i danas moguće slijediti put Isusa krista i sv Franje koji je Majci Tereziji bio uzor. Inspiracija jer promijeni svakog tko je susretne. Svi oni koji su je susreli u životu, oni koji su čitali o njezinom životu, oni koji su pisali drame i postavljali drame. Majka Terezija je svakog čovjeka gledala kao čovjeka kao da je Isus Krist a nama je teško i one koje volimo. To je postigla ne samo predanjem pozivu, nego i poslušnosti Crkve, služenjem do kraja koje je rezultiralo i ljubavlju do kraja. Predstava je donosi pred nas, i pokazuje da sveci nisu samo iz srednjeg vijeka nego da postoje i danas. Fascinantna Kostadinka Velkovska donosi Majku Tereziju i u njezinim trenutcima snage ali posebno upečatljivo u njezinim teškim trenutcima.
