Odvažna žena Maria de Mattias

Nataša Roginek i s. Marija Bilanović

ODVAŽNA ŽENA MARIA DE MATTIAS

Dramska grupa PŠ Salinovec i Dramska grupa OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec

Režija i dramaturgija:

Nataša Roginek

Scenografija i kostimografija:

s. Marija Bilanović

Izbor glazbe:

Nataša Roginek

Glumci:

Pripovjedačice– Petra Stanko, Monika Hajdinjak. Maria De Mattias– Marta Čavlek, Hana Čavlek, Paula Čavlek. Otac Giovanni De Mattias– Simon Kušter. Gašpar Del Buffalo– Dominik Biškup. Brat Antonio– Josip Ferić. Majka Ottavia De Angelis– Sara Ribić. Redovnice- Klara Gotal, Paula Sviben, Paula Štabi. Djevojčice- Lorena Zebec, Paula Sviben, Klara Gotal. Plesačice- Lorena Zebec, Laura Foder. Glazbena pratnja– Petar Poljak.

Kratak sadržaj:

Scenska je igra osmišljena 2016.godine povodom obilježavanja 150. -te godišnjice smrti svete Marie De Mattias, utemeljiteljice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove (ASC), a rađena je prema knjizi Maria Spinellija Žena riječi i Alfonsa De Santa Cruz Djevojka iz Vallecorse. Scenski prikaz detaljno opisuje svetičin život od djetinjstva pa sve do smrti. Život svete Marie De Mattias mnogima je nadahnuće ponajviše zbog odgovora Božjem pozivu na ljubav unatoč mnogim kušnjama.

Maria De Mattias:

Maria De Mattias (Vallecorsa, 4. 2. 1805. – Rim, 20. 8. 1866.), utemeljiteljica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, proglašena je blaženom 1950., a svetom 18. 5. 2003. u Rimu.

Na njezin odgoj najviše je utjecao otac, koji je imao strpljivosti i želje da svoju nemirnu i živahnu kćer odgoji i prenese joj ljepotu kršćanskog poziva. Maria je bila bistro dijete i zarana su je posebno zainteresirale očeve priče o biblijskim junacima i vazmenom Jaganjcu, koji je prolio Krv za svakog čovjeka.

Nažalost, prolijevanje krvi bilo je dio Marijine stvarnosti, što će obilježiti njezin život i duhovnost. Još kao devetogodišnja djevojčica bila je svjedokom nasilnih ubojstava na ulicama Vallecorse koja su počinili pobunjenici iz obližnjih šuma i brda iznad mjesta. Naime, Vallecorsa, kao i druga izdvojena i zabačena mjesta na jugu Papinske države, u to vrijeme zahvaćeni su pokretom hajduštva koji je nastao zbog nezadovoljstva i ratnih zbivanja za vrijeme i nakon Napoleonovog vladanja. Iz različitih razloga neki su pobunjenici odlazili u šume i živjeli od pljačke i napada na stanovništvo po obližnjim mjestima, a osobito su česte bile osvete.

Državne vlasti više nisu mogle nadzirati ovaj pokret, zbog čega papa Pio VII. organizira evangelizaciju tih područja i ovu službu povjerava Družbi Misionara Krvi Kristove i njezinu utemeljitelju Gašparu Del Bufalu. Misionari odlaze u pogođene krajeve, održavaju misije i pozivaju stanovnike da se vrate svom kršćanskom životu i pomire između sebe. Gašpar je 1822. održao misije u Vallecorsi kao jednom od glavnih centara hajduštva. Na njima je sudjelovala i, tada, sedamnaestogodišnja Marija, kojoj će susret s Gašparom promijeniti život i potaknuti želju da bude apostol poput njega.

U dobi od 29 godina, nakon osluškivanja i dogovora s duhovnim vođom, napušta rodnu Vallecorsu i odlazi u Acuto kako bi kao učiteljica radila s djevojkama. Odlazi s jasnom vizijom da ne želi biti samo obična pobožna učiteljica. Želi osnovati Institut s ciljem promicanja slave božanske Krvi, posvećenja duša i rada na duhovnoj, moralnoj i socijalnoj obnovi društva koji će uključivati daleko više aktivnosti od poučavanja djevojčica. Nakon što je došla u malo brdovito mjesto Acuto, već sljedećeg dana, 4. ožujka 1834., osniva Institut Klanjateljica Krvi Kristove.

Napisala je Pravila Družbe 1838. i 1857. Od svojih sestara tražila je i željela da budu apostoli, žene u službi drugim ženama, svjedoci koji nastoje propovijedati Evanđelje svojim životom i riječima, da budu redovnice na nov način. Njihov je apostolat odgajati žene i djevojke kako bi vjerski, duhovno, humano i kulturno napredovale te kao zdrave majke i supruge odgajale nove naraštaje.

Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 1950., a 18. svibnja 2003. svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. te ju cijeloj Crkvi predstavio kao model življenja kršćanskog i posvećenog života, nazvavši je gorljivom mističarkom i zanosnom ženom akcije, koja je na području odgoja i evangelizacije otvorila nove putove ženine prisutnosti u Crkvi i ponudila originalne modele služenja Evanđelju.

Nataša Roginek:

Nataša Roginek rođena je u Varaždinu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, OOUR Pedagogijske znanosti – Odsjek u Čakovcu, smjer razredna nastava. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Institutu za teološku kulturu laika stekla višu stručnu spremu stručne prvostupnice teologije te na Katehetskom institutu visoku stručnu spremu magistra religiozne pedagogije. Kao vjeroučiteljica radi u OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu od 1991. godine. U zvanje mentora promovirana je 2007. godine, a 2012. godine u zvanje savjetnika koje joj je produljeno 2017. godine. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća vjeroučitelja u osnovnim školama Varaždinske županije – Zapad. Komisija za stručno usavršavanje Hrvatskog centra za dramski odgoj 2009. godine dodjeljuje joj stručni naziv dramskog pedagoga na temelju rezultata dramskoga rada s djecom i mladima. Dugi niz godina vodi dramsku grupu u školi, a njezin je rad prepoznatljiv na državnoj razini o čemu svjedoče i predavanja i pedagoške radionice koje je održala, gostovanja njezine dramske grupe na Županijskim stručnim vijećima vjeroučitelja, učitelja hrvatskoga jezika i knjižničara, sudjelovanja na državnim smotrama LiDraNo, na državnim smotrama Saveza društava Naša djeca i brojnim drugim seminarima i skupovima. Uspješno surađuje s vjeroučiteljicom mentoricom Silvijom Čavlek te su prepoznatljiv tim ne samo u školi u kojoj rade, nego i šire.

s. Marija Bilanović:

Sestra Marija Bilanović rođena je 1984. godine u Kotor Varošu, Bosna i Hercegovina. U Kaptolu, pokraj Požege je završila osnovnu, a u Požegi srednju školu. U rujnu 2002. godine došla je u samostan Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položila je 2005., a doživotne 2010. godine. Redoviti petogodišnji studij religiozne pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 2013. godine. Na Dan Fakulteta 9. ožujka 2012. primila je priznanje za najbolji uspjeh u studiju religiozne pedagogije i katehetike za akademsku godinu 2010./11.

Nakon završenog studija započinje raditi kao vjeroučiteljica u Područnoj školi Tina Ujevića u Salinovcu te u Područnoj školi Prigorec.

Kontakti: