Autor teksta i režija:

Hrvoje Zalar

Glume:

Anja Đurinović / Selma Mehić, Lukrecija Tudor, Hrvoje Zalar

Scenski pokreti:

Maja Đurinović

Kao što su dvije prethodne predstave Kazališta Prijatelj (Priča o Tupsonima ili zašto treba učiti i Priča o Bljaksonima ili zašto treba dobro jesti) tematizirale probleme učenja i zdrave prehrane kod djece, tako i predstava Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan govori o velikom, a zanemarenom problemu u odgoju. Odgajateljice u vrtićima rekle su mi da već u toj dobi djeca počinju vrednovati druge po odjeći, obući ili autu kojim roditelj dolazi u vrtić. Naravno, takav sustav vrijednosti nametnulo im je vrijeme u kojem živimo. Agresivna propaganda modne industrije uvjerila je djecu da odjeća čini čovjeka, a općenito tretiranje životnih vrijednosti u medijima nameće nam spoznaju da onaj koji dobro ne zarađuje ili je nesposoban, ili je glup ili je na neki drugi način sumnjiv. U našem društvu bogati su „uglednici“ bez obzira kako su taj novac stekli. Ova predstava pokušava uputiti i naučiti djecu da je vrijednost i smisao ljudskog postojanja ipak u nečem drugom i da postoje neke stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Nažalost, socijalna diskriminacija prisutna je u svim sredinama. Mi želimo učiti djecu da prihvaćaju „drugačije“ i onda kad to „drugačiji“ ne znači ništa drugo doli da to dijete nema skupe igračke, tenisice, ili mobitele.

Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan govori o dvije djevojčice vrlo različitog imovinskog statusa. Dok jedna dobije što god zaželi, druga mora svoje igračke i igre smišljati sama. Ali upravo u tom smišljanju igre, izradi lutaka od voća i povrća, veselju mašte, leži radost djetinjstva. Brzo zadovoljavanje svake želje bogate djevojčice dovodi do dosade i emocionalne praznine i ravnodušnosti.

Tom fabulom želimo uputiti djecu da se  veselje i radost igre ne može kupiti novcem i da igru treba pronalaziti svuda oko sebe.

Predstava je namijenjena djeci od 4 do 12 godina.