Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan

Autor teksta i režija:

Hrvoje Zalar

Glume:

Anja Đurinović / Selma Mehić, Lukrecija Tudor, Hrvoje Zalar

Scenski pokreti:

Maja Đurinović

Kao što su dvije prethodne predstave Kazališta Prijatelj (Priča o Tupsonima ili zašto treba učiti i Priča o Bljaksonima ili zašto treba dobro jesti) tematizirale probleme učenja i zdrave prehrane kod djece, tako i predstava Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan govori o velikom, a zanemarenom problemu u odgoju. Odgajateljice u vrtićima rekle su mi da već u toj dobi djeca počinju vrednovati druge po odjeći, obući ili autu kojim roditelj dolazi u vrtić. Naravno, takav sustav vrijednosti nametnulo im je vrijeme u kojem živimo. Agresivna propaganda modne industrije uvjerila je djecu da odjeća čini čovjeka, a općenito tretiranje životnih vrijednosti u medijima nameće nam spoznaju da onaj koji dobro ne zarađuje ili je nesposoban, ili je glup ili je na neki drugi način sumnjiv. U našem društvu bogati su „uglednici“ bez obzira kako su taj novac stekli. Ova predstava pokušava uputiti i naučiti djecu da je vrijednost i smisao ljudskog postojanja ipak u nečem drugom i da postoje neke stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Nažalost, socijalna diskriminacija prisutna je u svim sredinama. Mi želimo učiti djecu da prihvaćaju „drugačije“ i onda kad to „drugačiji“ ne znači ništa drugo doli da to dijete nema skupe igračke, tenisice, ili mobitele.

Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan govori o dvije djevojčice vrlo različitog imovinskog statusa. Dok jedna dobije što god zaželi, druga mora svoje igračke i igre smišljati sama. Ali upravo u tom smišljanju igre, izradi lutaka od voća i povrća, veselju mašte, leži radost djetinjstva. Brzo zadovoljavanje svake želje bogate djevojčice dovodi do dosade i emocionalne praznine i ravnodušnosti.

Tom fabulom želimo uputiti djecu da se  veselje i radost igre ne može kupiti novcem i da igru treba pronalaziti svuda oko sebe.

Predstava je namijenjena djeci od 4 do 12 godina.

 


Peti Festival
kršćanskog kazališta

23.-26. svibnja 2019.

ZAGREB

Dvorana Sv. Franje, Sv. Duh 31

Festival kršćanskog kazališta pokrenut je 2015. godine na inicijativu fra Josipa Blaževića, provincijalnog ministra Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca iz potrebe za vidljivošću predstava nastalih ne samo iz kršćanskog svjetonazora, nego i iz duhovne inspiracije.

Na prvom je festivalu prikazano sedam a na drugome deset vrlo kreativnih predstava kazališnih profesionalaca i amatera.

Na trećem festivalu izvedeno je čak devetnaest predstava uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba i uveden je popratni program koji je uključivao četiri radionice i dva razgovara s autorima. Na četvrtom izdanju izvedeno je devet predstava, dvije radionice dramske pedagogije i jedna obiteljska. Do sada je na festivalu sudjelovalo gotovo 500 izvođača iz cijele Hrvatske i inozemstva (BIH).

Uz dramski teatar viđeni su i različiti kazališni žanrovi (lutkarske predstave, plesne, performans, mjuzikli). Festival je imao snažan medijski odjek i zapažen broj publike kroz sve četiri godine.

Organizator festivala je Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, vodio ga je fra Ivan Marija Lotar, a selektorica je bila dr. sc. Sanja Nikčević. Festival se odvijao u Zagrebu tijekom prve polovice lipnja. Za peti je festival Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i stručno vijeće festivala uvelo neke
organizacijske promjene s ciljem kvalitetnijeg funkcioniranja. Veritas je organizator festivala, a novi ravnatelj je glavni urednik Veritasa, fra Vladimir Vidović. Također, festival se preoblikovao iz selekcijskog u pozivni.

Peti festival financijski su podržali Ministarstvo kulture RH, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Samostan sv. Duha, Župa sv. Antuna Padovanskoga, a medijski su pokrovitelji Hrvatska katolička mreža, Laudato, Radio Marija, bitno.net i Presscut.