3. dan 5. Festivala kršćanskog kazališta

OBJAVLJENO: u festival | festival 2019. | vijesti |

Današnji je festivalski dan započeo s radionicom Dramske igre, vježbe i tehnike u nastavi katoličkog vjeronauka pod vodstvom Nataše Roginek, vjeroučiteljice-savjetnice i dramske pedagoginje. Okupilo se šaroliko žensko društvo, vjeroučiteljice i odgojiteljice u vjeri, laikinje i pokoja časna sestra. Atmosfera je na radionici bila radna, ali vesela i opuštena uz mnogo smijeha i zabave. Polaznice, njih 19, bile su jako zadovoljne radionicom te smatraju da će moći primijeniti većinu onoga što su naučile u svom nastavnom ili odgojnom radu. Neke polaznice nam dolaze već treću godinu (zapravo, otkad imamo radionice na FESTKK), neke su ove godine po prvi puta došle no rekle su da im je žao što prije nisu znale da takvi oblici edukacije postoje.

Nadamo se da će nam sve one ponovo doći te da će naučeno zaista isprobati u svojim razredima na radost svojih učenika. Pa i na vlastitu radost jer će primijetiti da su učenici motiviraniji za rad te da lakše pamte i usvajaju gradivo koje im je možda na prvi pogled daleko i strano. Iskustva stečena kroz dramski rad djeca će ponijeti sa sobom dalje u život te se nadamo da će ih ona u konačnici učiniti boljim ljudima.

Navečer su prikazane dvije predstave. Rita, u režiji Tibora Martana te izvedbi Dramske sekcije Videki KUD-a „Marof“ i oratorij Marija Pomoćnica autorice Kristine Gavran, skladatelja Brune Vlaheka te pod vodstvom i u režiji Ksenije Sanjković.

Videki su na praznoj sceni, ali u prelijepim i šarenim kostimima koji predstavljaju habite, izveli priču o svetoj Riti do njezinog dolaska u samostan po smrti muža i sinova. Predstava je rađena u najboljoj i već poznatoj te specifičnoj maniri redatelja Tibora Martana koji maksimalno koristi mogućnosti glumaca i njihova scenskoga kretanja. Predstava je puna simbolike koju, moram priznati nisam uspjela prepoznati jer to zahtijeva vrlo specifična znanja, no to mi nije smetalo da uživam u predstavi i lijepoj izvedbi Videka. Kako nam je redatelj nakon predstave  protumačio, svaka boja ima određenu simboliku i nije slučajno da je pojedini lik nosi. Tako Ritina majka nosi zeleni kostim jer zelena simbolizira majčinstvo, a sveta Ana se recimo u srednjem vijeku uvijek prikazuje u zelenoj opravi. Ritina svekrva kao plemkinja nosi grimizno crveni kostim što je simbol njezina društvenoga položaja. To su samo neka od objašnjenja živih i lijepih boja kostima u ovoj predstavi koja je trajala pola sata, ali je zaokupila pažnju gledatelja pa čak i onih najmanjih koji su se našli u publici. FESTKK Tibora Martana i njegove dramske skupine poziva već od samih početaka Festivala pa vjerujemo da ćemo ponovo vidjeti Ozanovce ili Videke na kazališnim daskama zagrebačkog Svetog Duha.

Zborovi i glumci župe Marije Pomoćnice sa zagrebačke Knežije prikazali su nam oratorij. Oratoriji su glazbena djela koja podrazumijevaju soliste, zbor i orkestar, no za razliku od opere obično ne uključuju scensku izvedbu. Ipak, ovaj je oratorij scensku izvedbu uključivao te je ispričao priču o djevojčici Klari, solistici u dječjem crkvenom zboru, čija majka ne želi doći na njezin nastup koji zbor priprema za blagdan Marije Pomoćnice. Majka je i sama rado pjevala u crkvi no kako je muž napustio nju i kćerku, udaljila se od Crkve i vjere. Mala Klara se na župnikov nagovor moli Mariji Pomoćnici da učini čudo te da njezina majka dođe u crkvu. Čudo se na kraju i događa.

Unutar toga okvira radnje, pripovijeda se i glumi o bitci kod Lepanta kada je na zagovor Blažene Djevice Marije kršćanska flota pobijedila tursku te o zarobljeništvu pape Pia VII koji je oslobodio iz Napoleonovih šaka upravo na zagovor Marije Pomoćnice te je proglasio njezino slavljenje. U priču se zatim uključuje Don Bosco kao veliki štovatelj Marije Pomoćnice kao i Marija Mazzarello koja je utemeljila ženski red pod njezinom zaštitom. Govori se o salezijancima koji su stvorili župu na Knežiji te koji su uz pomoć blaženog Alojzija Stepinca tamo izgradili župnu crkvu Marije Pomoćnice.

Zanimljiva je priča uz kvalitetnu glumačku izvedbu popraćena lijepim pjevanjem zborova i solista koji su oduševili svojim virtuoznim glasovima. Posebno je pohvalno što u izvedbi ovoga oratorija sudjeluju sve generacije župljana sa Knežije, bilo da pjevaju, sviraju ili glume. Time se osim umjetničkih dosega razvija i zajedništvo, međusobno razumijevanje i tolerancija među ljudima različite dobi. Stvaranje ove predstave bio je zacijelo ogroman i težak posao te čestitamo Kseniji Sanjković koja se toga poduhvatila i nadamo se da se ponovo vidimo na nekom od budućih FESTKK.

Ozana Iveković


foto: Krešo Naglić

Peti Festival
kršćanskog kazališta

23.-26. svibnja 2019.

ZAGREB

Dvorana Sv. Franje, Sv. Duh 31

Festival kršćanskog kazališta pokrenut je 2015. godine na inicijativu fra Josipa Blaževića, provincijalnog ministra Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca iz potrebe za vidljivošću predstava nastalih ne samo iz kršćanskog svjetonazora, nego i iz duhovne inspiracije.

Na prvom je festivalu prikazano sedam a na drugome deset vrlo kreativnih predstava kazališnih profesionalaca i amatera.

Na trećem festivalu izvedeno je čak devetnaest predstava uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba i uveden je popratni program koji je uključivao četiri radionice i dva razgovara s autorima. Na četvrtom izdanju izvedeno je devet predstava, dvije radionice dramske pedagogije i jedna obiteljska. Do sada je na festivalu sudjelovalo gotovo 500 izvođača iz cijele Hrvatske i inozemstva (BIH).

Uz dramski teatar viđeni su i različiti kazališni žanrovi (lutkarske predstave, plesne, performans, mjuzikli). Festival je imao snažan medijski odjek i zapažen broj publike kroz sve četiri godine.

Organizator festivala je Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, vodio ga je fra Ivan Marija Lotar, a selektorica je bila dr. sc. Sanja Nikčević. Festival se odvijao u Zagrebu tijekom prve polovice lipnja. Za peti je festival Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i stručno vijeće festivala uvelo neke
organizacijske promjene s ciljem kvalitetnijeg funkcioniranja. Veritas je organizator festivala, a novi ravnatelj je glavni urednik Veritasa, fra Vladimir Vidović. Također, festival se preoblikovao iz selekcijskog u pozivni.

Peti festival financijski su podržali Ministarstvo kulture RH, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Samostan sv. Duha, Župa sv. Antuna Padovanskoga, a medijski su pokrovitelji Hrvatska katolička mreža, Laudato, Radio Marija, bitno.net i Presscut.