Dana 01. lipnja 2018. godine svečano je otvoren 4. Festival kršćanskog kazališta u prepunoj Dvorani svetog Franje na zagrebačkom Svetom Duhu. Publiku je pozdravio glavni organizator Festivala fra Ivan Marija Lotar, zaželio dobrodošlicu te pozvao prisutne na sve predstave i programe ovogodišnjega Festivala.

Nakon toga se auditoriju obratila selektorica Festivala prof. dr. sc. Sanja Nikčević rekavši kako će se ove godine u programu naći dosta teških i potresnih predstava te da će svi koji ih pogledaju možda sa njih izaći suznih očiju, no također pročišćeni, puna srca i nipošto razočarani i nezadovoljni. Osvrnula se i na središnju temu Festivala Bog – snaga za život i naglasila da zapravo u većini odabranih predstava protagonisti koji se nalaze u teškim i naoko bezizlaznim situacijama svoj izlaz i nadahnuće nalaze upravo u Bogu.

Ispred Hrvatske Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, nazočnima se obratio fra Ljudevit Maračić te ih sve pozdravio u ime Provincijala fra Josipa Blaževića te proglasio Festival otvorenim.

Uslijedila je izvedba predstave Oskar i gospođa u ružičastom Érica-Emmanuela Schmitta u produkciji Kazališne družine Mare te u izvedbi autorice projekta glumice Marije Sekelez. Predstava govori o dječaku Oskaru koji boluje od neizlječive leukemije te je svima jasno da će on uskoro umrijeti. Budući da ljudi koji Oskara okružuju (roditelji, liječnici i medicinske sestre) izbjegavaju iskren razgovor s njime o onome što ga muči i tišti, dječak će pravoga prijatelja naći u mami Rozi, jednoj od gospođa u ružičastom odijelu koje dolaze kao volonterke u bolnicu nekoliko puta tjedno kako bi se poigrale s bolesnom djecom. Mama Roza Oskara potiče da u svojih zadnjih dvanaest dana proživi jedan cijeli život – od rođenja do starosti (svaki dan po deset godina) te da o tome što proživljava piše pisma Bogu. Oskar nekako ne razumije tko je Bog i kakav je on te ga mama Roza polako, ali blago uvodi u duhovni svijet da bi Oskar na kraju svoju snagu i radost našao upravo u Bogu.

Marija Sekelez, u ulozi mame Roze, čita dječakova pisma upućena Bogu te pritom interpretira razne likove (Oskara i njegove prijatelje, djevojčicu Peggy Blue u koju je Oskar zaljubljen itd.) Uočljiva je, dakle, glumičina sposobnost transformacije kao i širok raspon emocija koje s lakoćom i uvjerljivo interpretira. Svakako treba naglasiti kazalište sjena na bijelom platnu koje prikazuju Oskarovo druženje s mamom Rozom u njegovoj bolesničkoj sobi. Osim što je likovno vrlo lijepo riješeno, ovo rješenje je izuzetno scenski efektno (nisu potrebna dva živa glumca na sceni), a doprinosi i ugođaju i poetičnosti predstave. Oskar i mama Roza kao sjene nekako naglašavaju skoru Oskarovu smrt i utisak prolaznosti i smrtnosti. Odabrana glazba stvara poseban ugođaj i naglašava sjetno raspoloženje te je prisutna kroz cijelu predstavu.

Publika je na predstavu sjajno reagirala, a nakon predstave se poveo razgovor s Marijom Sekelez u koji su se uključili i pojedinci iz auditorija. Fra Ivan Marija Lotar je zahvalio umjetnici na lijepoj predstavi koju nam je poklonila te joj je uručio cvijeće i zahvalnicu.

                                                        Ozana Iveković