Uz završetak trećega festivala kršćanskog kazališta – Plava boja kazališta

OBJAVLJENO: u vijesti |

Završetkom kazališne sezone i početkom ljetnih kazališnih festivala s vremenskim odmakom, ali posve zasluženo, donosimo kratak pregled Trećega festivala kršćanskoga kazališta koji je završio u nedjelju, 11. lipnja 2017. godine na Svetom Duhu u Dvorani sv. Franje. Osim kratkoga pregleda prenosimo i dojmove razdragane publike koja je nakon predstava imala suzno oko, osmijeh na licu i prekrasan osjećaj punoga i velikoga srca. Tako su posjetitelji sami opisivali svoje dojmove i raspoloženja nakon predstava koje smo gledali u Histrionskom domu, u Dvorani sv. Franje na Svetom Duhu i u Centru za kulturu Trešnjevka. Prepune dvorane dočekale su svih 14 dramskih skupina u 7 festivalskih dana i to sjećanje dijelimo u ovom skromnom obliku riječi i fraza. Dozivamo u sjećanje svih 19 predstava iz 8 gradova i jedno gostovanje iz Posušja (BIH).

Spomenutu skromnost možemo dovesti u vezu s izjavom fra Ivana Lotara koji je je duhovito najavio da je ulaz na predstave slobodan, ali da su dobrovoljne donacije dobrodošle, odnosno da donacija iznosi onoliko koliko publika misli da taj trud vrijedi. Prema riječima izbornice Festivala kršćanskoga kazališta prof. dr. sc. Sanje Nikčević prvi je festival imao 7 predstava, drugi 10, a sada brojimo 19 predstava. Svakako valja reći da su to odabrane predstave, ali ne i sve predstave koje se bave ovom tematikom. Na ovomu bi mjestu odgovarajuća riječ u tekstu bila obilje.

Kako sada dovesti u ravnotežu skromnost i obilje ili kako staviti u odgovarajući  kontekst skromnost i obilje? Vrlo lako, ako pobrojimo članove tima Trećega festivala kršćanskoga kazališta. Organizator je Hrvatska provincija sv. Jeronima  franjevaca  konventuala, selektorica ili izbornica je prof. dr. sc. Sanja Nikčević s Umjetničke akademije u Osijeku. U odboru Festivala su, već spomenuti, fra Ivan Lotar i prof. dr. sc. Sanja Nikčević, zatim dr. sc. Miriam Mary Brgles, Ozana Iveković, Margareta Jozinović, fra Nikola Drljepan i Erik Matejak. Grafički dizajn i izradu web stranica potpisuje Nikola Volarić, mag.ing.techn.graph. Malobrojan, ali kreativan tim i ravnoteža skromnosti i obilja je uspostavljena. Ravnoteža je uspostavljena i u programu koji je bio podijeljen u dva dijela, dva vikenda. Prvi dio Festivala održavao se od 2. do 4. lipnja, a drugi dio od 8. do 11. lipnja 2017. godine.

Obilje vrlo lako možemo prepoznati u opisima osobitosti Festivala. Osobitost ovoga događanja nije samo u slobodnom ulazu na predstave i u prepunim dvoranama, nego je i u simpatičnoj sličici  gledališta u kojoj djeca sjede u prvom redu, odnosno u nultom redu, kako smo to od milja prozvali, odvojeni od roditelja, i s velikim zanimanjem postavljaju pitanja prije početka predstave i komentiraju predstavu u razgovoru koji je slijedio nakon svake predstave s publikom i izbornicom Festivala prof. dr. sc. Sanjom Nikčević. Rijetki su festivali na kojima publika dobiva pljesak, ali na ovome Festivalu pljeskalo publici i to baš toj spomenutoj, najmlađoj. Pljesak je bio za postavljena pitanjima i za koncentrirano praćenje predstava.

Iz razgovora s publikom, glumcima i autorskim timovima predstava doznali smo kako su te predstave nastajale i čime se autori amateri bave kada se ne bave kazalištem. Od glumaca smo čuli kako doista vole svoje predstave, ali da ih izvode samo prigodno, tako da pojedine izvode samo za Božić i sada na Festivalu. Teško se prenosi opuštena, ugodna i topla atmosfera u dvoranama kada najmlađi postavljaju pitanja, primjerice je li predstava na francuskom i kako ćemo je razumijeti, o čemu se radi u idućoj predstavi i koji je zapravo tu problem.

Osobitosti Trećega festivala kršćanskoga kazališta koje navodimo samo su neki od razloga zašto se baš taj događaj izdvaja iz svih ostalih kazališnih događanja u godini i zašto se sada, na kraju kazališne sezone, skreće pozornost baš na taj kazališni događaj. Znamo da postoje različiti festivali, a ovaj je Festival pod zagovorom Blažene Djevice Marije, pod Marijinim plaštom, i ima evangelizacijski kararkter. Kao zanimljiv podatak možemo navesti šarolikost u različitim kontekstima, primjerice na sceni se pojavljuju amateri i glumački prvaci, glume djeca i zreli glumci, gledali smo monodrame i predstave s velikim ansamblima, teme su od začeća do suda duše, žanrovski raspon ide od mjuzikla do drama, preko lutkarskih predstava pa sve do koreodrama. U predstavama se pjeva, pleše i govori standardim hrvatskim jezikom i milozvučnim dijalektom, neusiljeno, kako se to danas voli reći u kazalištu „prirodno“, sa svješću da su govor i glas Božji dar. Prvi dio Festivala (od 2. do 4. lipnja) bio je posvećen svecima i u svim se predstava moglo iščitati pitanje što su nama sveci danas? Primjer, putokaz ili uzor? Festival je započeo predstavom, ili možemo reći uvodnom predstavom, koreodramom Moj život u režiji Igora Grubišića koju je izvela Dramsko plesna skupina Ruđerica iz Osijeka. Mjuzikl  Sv. Franjo, manji brat na putu mira duše u režiji fra Nikole Drljepana, a u izvođenju skupine Prosopon koji čine studenti KBF-a, Filozofskoga fakulteta i Fakuleteta prometnih znanosti u Zagrebu svečano i vrlo uspješno otvorio je Treći festival kršćanskoga kazališta u Histrionskom domu. Autorskim tim, uz fra Nikolu Drljepana, još čine Marija Cerovac i Ivana Hrkač. Podjednako uspješan nastavak Festivala odvijao se idući dan u subotu, 3. lipnja u Centru za kulturu Trešnjevka kada smo gledali predstavu Svetica u tami, životnu priču Majke Terezije u režiji Ivane Peroš. Autor teksta je Venko Antonovski. Naslovnu ulogu Majke Terezije sjajno i uvjerljivo odglumila je Konstadinka Velkovska.
Melem za dušu i uho, kako je to publika nazvala zahvaljujući uvjerljivoj glumi djece i njihovom autentičnom kajkavskom govoru, dogodio se u nedjelju, 4. lipnja kada je Dramska družina Ozana, djeca iz iz Osnovne škole Visoko iz Hrvatskoga Zagorja, pod umjetničkim i pedagoškim vodstvom Tibora Martana (večer je nazvana fenomen Tibora Martana) izvela pet predstava: Blago, Obloček, Štefek, Susret s anđelima i Sv. Juraj. To su predstave koje traju oko petnaest minuta autora Tibora Martana, Anite Platnjak, Marije Tukša, Doroteje Adamić i Leone Šturbek.

Drugi dio festivala (od 8. do 11. lipnja) počeo je međunarodnim gostovanjem i praizvedbom kršćanskoga mjuzikla Ivan Krstitelj i njegovi prijatelji, autora Mire Gavrana u izvedbi FRAME iz Posušja (BIH) i u režiji fra Ivana Penavića. Petak, 9. lipnja bio je Dan Osijeka. Gledali smo dvije vrlo zanimljive predstave u  izvedbama mladih i darovitih studenata glume Umjetničke akademije u Osijeku i mladih glumaca DK Branko Mihaljević iz Osijeka. U prvoj predstavi, Dvije kokoške, nastala pod mentorstvom Maje Lučić Vuković u izvedbi Bojana Bana i Karla Bernika, dvije kuhače glume dvije kokoši koje prodaju dušu za svježa jaja. U drugoj  predstavi, Legende o Kristu,  dvoje glumaca na vrlo poetičan, zanimljiv i maštovit način pomoću pijeska, povjetarca, lista, svojih tijela i lutaka pričaju priču o Kristu. Redatelj ove predstave je Damir Mađarić.

Dan Dalmacije bio je u subotu, 10. lipnja kada je bila izvedena predstava Veronikin rubac fra Ante Marića, redatelj je Marijan Grbavac, a izvela ju je Dramska udruga Proložac iz Splita, udruga koja za svoja dramska ostvarenja osvaja nagrade, a sada nam je na dirljiv način pokazala kako susret s Kristom mijenja ljude. Iste su večeri ispričane Priče iz Vukovara, tekstovi Siniše Glavaševića koje je kao monodramu izveo i režirao mladi glumac Pere Eranović iz Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu. Monodramom je uspješno pokazano kako se u vremenima mržnje i rata ne mora mrziti.

Posljednji dan Festivala, Dan Zagorja, bio je u nedjelju, 11. lipnja kada smo ponovno svjedočili obilju. Bogat program bio je podijeljen u dva dijela, ujutro je bilo predstavljanje autora Božidara Prosenjaka i izvedene su tri predstava istoga autora. Sijač sreće (u izvedbi Dubravka Sidora) vesela je igra o odrastanju, dok se dvije varijante predstave Divlji konj (u izvedbama Tomislava Svetića i Rajka Bundala) metafora našega odnosa prema Bogu. To je zanimljiv tekst za djecu i mlade u kojem se ne spominje na izričit način da je riječ o kršćanskoj literaturi, ali je napisan u tom svjetonazoru. Navečer smo gledali još tri predstave.
Večer su obilježile predstave kojima je zajedničko pitanje: Tko je čuo, a tko poslušao Boga? Prva predstava, Bog u metrou, u režiji i dramatizaciji Nataše Roginek i izvođenju Dramske grupe OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Ivanca, plesom pokretom, razgovor i igrom prikazuje tko vidi, a tko ne vidi Boga u metrou? Nataša Roginek i s. Marija Bilanović autorice su druge predstave Odvažna žena Maria de Mattias u kojoj tri sestre vrlo sugestivno i zrelo glume tri životna razdoblja žene koja je osnovala novi red slijedeći Kristovu ljubav, u režiji i dramatizaciji Nataše Roginek i izvođenju Dramske grupe PŠ Salinovec i Dramske grupe OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Druga šansa bila je posljednja predstava na Festivalu. Predstava se bavila dušom nakon smrti i prikazala nam je kako su dobiva druga šansa za život, tko nam ju i zašto daje. Izvela ju je skupina Apostoli ljubavi iz Slavonskoga Broda. Autor predstave je Željko Kavali, a redateljica je Ružica Kavali.
Iznimno koristan bio je popratni program koji se sastojao od radionica i predstavljanja autora. U subotu, 3. lipnja održana je radionica pod nazivom Bibliodrama koju je vodila časna sestra Ljubica Radovac. Radionica se bavila biblijskim tekstom i intenzivnim suočavanjem s biblijskim tekstom i kako takav tekst prenijeti na scenu. Drugu je radionicu istoga dana vodila Senka Baruška. Radionica Tijelo kao Božji dar u pokretu, plesu i molitvi zapravo je bila svojevrsna molitva Duhu Svetom i prikaz kako moliti pokretom i plesom. U nedjelju, 4. lipnja radionicu su vodile Nataša Roginek, vjeroučiteljica i dramska pedagoginja, i Silvija Čavlek. Radinica se bavila pitanjem kako dramski prikazati sve ono o čemu se uči na nastavi vjeronauka što joj i samo ime govori Dramske igre i vježbe u nastavi katoličkoga vjeronauka. Irena Kolar Vudrag, dramska je pedagoginja i dječja dramska spisateljica, na četvrtoj nas je radionici Dramskog pisanja: dramatizacija priče i rad na liku uvela u osnove zanata i tehnike dramskog pisanja kako bi se olakšao i ubrzao rad.

Zanimljivo je bilo predstavljanje autora Krešimira Tičića u subotu, 10. lipnja u Dvorani sv. Franje. Krešimir Tičić pisao je kršćanske mjuzikle sedamdesetih godina. Mali suci prvi su mjuzikl napisan 1973. godine, zatim je napisao još tri mjuzikla: Sunčana zraka, Dječji vrtić za odrasle i Brat sunce. Tema Malih sudaca, prvoga mjuzikla, ismijavanje je našega kršćanskoga konformizma. Prema mišljenju samoga autora najbolji mjuzikl je Sunčana zraka koji je zapravo euharistija i vrlo je zahjevan. Nadamo se da će svi navedeni mjuzikli biti uskoro tiskani i dostupni kao knjige svima koji su zainteresirani za čitanje, ali i s nestrpljenjem čekamo postavljanje tih predstava.

Treći festival kršćanskoga kazališta završio je pitanjem: Mora li se umrijeti da bi se shvatilo što je grijeh, a što milosrđe? Stoga vjerujem da ćemo idućih festivalskih godina gledati više predstava u kojima ćemo prepoznavati dobra djela i u kojima će naglasak biti na dobrim djelima (a manje na našim grijesima) i na ispravnim odlukama u životu kao putokazima i primjerima kako činiti dobro i kako biti sretan. Oproštamo pokoju jezičnu i govornu pogrješku, zatim nespretnost na sceni i iza scene, opraštamo kao dio zadovoljne publike, a ne kao stručnjaci u svojoim strukama.

Zaboravljamo na pokoji propust u ime promjene kolora u kazalištu. Pojavio se kazališni događaj koji jasno govori u svojim predstava kako postoji spektar boja. Događa se to da nakon podugoga i neuvjerljivoga, i već pomalo dosadnoga i otrcanoga, uvjeravanja kako je sve oko nas crno, kako ništa ne valja (iako su izrazi sve i ništa izrazi koji se vrlo teško argumentacijski brane) i da je to naša realnost. Dakle, treba biti realan i stvari prikazivati realno – crno. Prisjetimo se: onako ti je kako misliš, kako govoriš i kako činiš. Ne zaboravimo na evangelizacijski karakter ovoga kazališnoga događaja i na predstave koje su nas uvlačile u svoja zbivanja na sceni čineći nas aktivnim sudionikom predstave i mijenjajući nas, na bolje.

Pišući ovaj kratak osvrt zapravo s nestrpljenjem očekujemo Četvrti festival kršćanskoga kazališta za koji se nadam da će svoja uporišta pronaći i u ostalim samostanima u Hrvatskoj i proširiti svoje festivalsko i kazališno djelovanje izvan Zagreba. Prema predstavama koje smo gledali i ponajviše prema glasnim i radosnim komentarima publike možemo zaključiti da predstavu možemo doživjeti kao nagradu, a ne kao pokoru kako nam se to pokatkad čini. Treći ferstival kršćanskoga kazališta zatvorio je fra Josip Blažević, uz smijeh i jedan ispričani vic, uz smijeh koji je tako dobrodošao u kazalište. Plava boja plašta Blažene Djevice Marije prekrila je kazalište i još uvijek odzvanja jedna od poruka Trećega festivala kršćanskoga kazališta: Volite, makar Vas to boljelo!

Karolina Vrban Zrinski

Četvrti Festival
kršćanskog kazališta

1.-3. i 8.-10. lipnja 2018.

ZAGREB

Dvorana Sv. Franje, Sv. Duh 31

Tema festivala: Bog-snaga za život
Program sadrži predstave i radionice.
U šest dana Festival će ugostiti devet predstava profesionalnih i amaterskih kazališnih skupina iz šest gradova: Zagreb, Visoko, Široki Brijeg (BIH), Osijek, Sarajevo (BIH), Pula.
Radionice su namijenjene vjeroučiteljima i odgojiteljima u vjeri te djeci i roditeljima. Svi polaznici dobivaju potvrdu o sudjelovanju.

Ulaz na sve programe je slobodan uz dobrovoljne donacije!